Chit Chat sa Majom Pilav (Bistro Zdravo) – Sarajevo Food Dictionary

Chit Chat sa Majom Pilav (Bistro Zdravo)

Kada ste se krenuli baviti kuhanjem?

U kuhinju sam ušla tokom srednjoškolskog obrazovanja, odnosno kada više nije bilo gužve u kuhinji. Do tada su uvijek kuhale mama ili majka, a ja im se nisam puno miješala u rad. Došla bih iz prve smjene kući i iz potrebe bih nešto napravila. Ispočetka je to bilo vrlo skromno, pa se i ne sjećam. Međutim, tokom studija prešlo je u naviku. Tada sam i promijenila način ishrane, roditelji su svakako ostajali često duže na poslu, a pošto bih bila gladna napravila bih ručak za sve četvero. To je uvijek bilo nešto jednostavno, brzo, zdravo i prema dostupnim namirnicama u frižideru. Nekad su se namirnice ili začini ponavljali tokom sedmice, pa su se znali pritužiti, ali ipak to je uvijek bio topao biljni i cjeloviti obrok pripremljen s ljubavlju.

Kako je izgledala vaša karijera do danas?

Studirala sam ekonomiju i radila sam u administraciji, računovodstvu, poslove asistenta i menadžmenta te kontrole kvalitete. Nisam imala nikakvog doticaja sa ugostiteljstvom, osim posjete restoranima. Oduvijek su me zanimali prirodni i holistički pristupi iscjeljenju i življenju, još sam u osnovnoj školi bila član ekološke sekcije, od roditelja stekla navike zdrave ishrane, ali i sama puno čitala o hrani, o svijesti, pohađala kurseve iscjeljenja energijom, kineske medicine, orijentalne dijagnoze. Kada sam se 2014. godine odlučila za promjenu karijere, još uvijek nisam znala šta i kako. Samo da mi treba promjena i odlučlila sam da hoću da uradim što god je potrebno da do nje dođe. Tako je sve počelo… Provodila sam više vremena kući, a kako prakticiram cjelovitu biljnu ishranu svakako mi je smanjen izbor u ugostiteljskim objektima. Pokrenula sam 2015. godine blog sa receptima koji su sada dio naše stranice www.bistrozdravo.com. A 2018. godine sam osnovala Bistro Zdravo sa vizijom da se umreže ljudi i ideje, održavaju radionice i predavanja koja dijele i šire ideju holističkog pristupa za zdravije i radosnije življenje. Uz ugodnu atmosferu bez dima, neko piće i dobru zdravu klopu.

Šta, po vama, čini vrhunskog kuhara?

Izuzetna posvećenost i predanost radu, a podrazumijeva se i ljubav prema poslu. Ali posvećenost i predanost je jedini put do majstorstva u struci ili niši. Kada se izabere uža specijalnost, vjerujem da se više može istaknuti posebni doprinos individue koja ulaže svoje vrijeme i kreativnost. Strpljenje je vrlo važno, jer uspjeh ne dolazi “preko noći”. Vjerujem da u svakom poslu karijera se gradi radom i poštenjem, a kada se nešto gradi to je proces koji traje. Isto tako, ono što je izgrađeno na dobrim temeljima, to traje.

Koji vam je period tokom rada u ugostiteljstvu ostao najviše u sjećanju?

Bistro Zdravo je mlad, tek smo proslavili drugu godišnjicu otvaranja. Još uvijek se često sjetim svih priprema i samog otvaranja, ali najviše u sjećanju gajim sve drage goste koji nam pružaju veliku podršku i sa kojima smo se zbližili, ostvarili neka lijepa poznanstva i prijateljstva. Želim što ćešće se podsjetiti na tu podršku, jer to daje krila za dalje.

Koje vam je omiljeno mjesto u Sarajevu gdje odete na klopu kada niste u svom restoranu?

Kod mame! Moja obitelj ima iste prehrambene navike tako da najviše volim maminu kuhinju. Ali kad imam vremena volim posjetiti svaki objekat koji nudi zdravi biljni obrok. Za razliku od prije, sada ima bolji izbor i to je važno podržati.

Omiljena slastica za kraj obroka?

To se mijenja poprilično često. A najčešće omiljena bude najnoviji recept kolača ili torte koji sam napravila. Međutim, poprilično volim slatko tako da je radije pojedem kao obrok, onako ritualno i sa ćejfom. Recimo, za kasni doručak najviše volim sladoled od smrznutog voća kojeg od milja zovemo “slaja”.

Na koje ste jelo iz svoje ponude posebno ponosni?

Najviše sam ponosna na supe. Kada sam razvijala recepte bilo mi je važno da bude friško pripremljeno. To je izazovniji dio i za nas i za gosta, jer je priprema po narudžbi (a to traje). Međutim, povratne informacije su pozitivne pa nismo odustali od ideje i koncepta. Imamo supu za svakoga, po izboru bez glutena, bez orašida, bez masnoća, bez termičke obrade. Ali naše supe se sviđaju i onima koji nisu izbirljivi.

Koje jelo volite najviše kuhati?

Najviše uživam u pripremi torti i kolača. Recept je za mene intuitivna matematika, alhemija i moja meditacija. Pa se najviše radujem novim spojevima okusa i slojeva slastica. Voljela bih više pomiješati naizgled nespojive namirnice i začine, tako da se radujem svakom novom receptu.

Kuhate li kući?

Ne. Samo u restoranu. Barem zasad. Kada kuham, volim da kuham i za druge, ne samo za sebe. I da podijelimo hranu. A kući nisam nikad. Pa, skoro nikad.

U „špici“ rada restorana, kada nešto krene po zlu…ko prvi „nastrada“ u kuhinji?

U špici nema vremena za to. Kada je špica svi radimo u taktu i glavni je fokus obaviti zadatak, napraviti narudžbu i uslužiti gosta. Tada smo sinkronizirani i nadopunjujemo se. I najvažnije nam je da ne “nastrada” narudžba.

Vaša nagrada za kraj napornog radnog dana?

Tišina. Tišina oko mene, ali i unutra. Onaj osjećaj da je dan završen i da mogu u miru preći na sljedeći sa novim aktivnostima i novim planovima.

Vaš jutarnji ritual pred otvaranje restorana izgleda…?

Kada se obave svi zadaci pripreme i otvaranja, onda upalimo neku dobru muziku da još začinimo atmosferu i za goste i za nas.

Koje vam kulinarske namirnice ili pomagala u Sarajevu najviše nedostaju?

Zbog secifične ishrane navikla sam da nedostaju neke namirnice ili alati koji su dostupni u drugim dijelovima svijeta. Zato u Bistro Zdravo uvijek radimo sa onim što nam je dostupno, što možemo nabaviti. Ipak, voljela bih da su dostupne namirnice pristupačnije, onda bi ih bilo lakše nabaviti i bila bi niža cijena. Ne bih se bunila kada bismo mogli doći do vanilije u prahu, lukume, mladog kokosa, papaje i pitaje, i da mogu napraviti čokoladu od pravog bloka crnog kakaa.

Omiljeni gastro proizvod bez kojeg vaša kuhinja ne može raditi?

Hurme. Postoji nekoliko namirnica koje su mnogo važne i često ih koristimo, kao što nam uvijek i treba svježe voće i povrće. Ali kada moram izdvojiti omiljenu bez koje ne može, to je hurma.

Koliko su po vašem mišljenju ljudi vezani za spremanje hrane isključivo pod vašom „dirigentskom palicom“?

Ja se nadam da nisu puno vezani. Tu sam kada im zatreba, ali cijeli tim se trudi i mnogo se ulaže u njihovu obuku da bi bili što samostalniji. Mala smo ekipa, nadopunjujemo se i kontroliramo jedni druge.

Vaš savjet za sve mlade gastro entuzijaste koji ulaze u biznis rada sa hranom bi bio…?

Savjetovala bih da čekaju da sve bude savršeno da bi počeli, samo da počnu. I da ne odustanu. Ulog je velik, mnogo sati rada i mnogo truda. Stoga treba imati i vjere u život, da će sve biti onako kako je najbolje za nas. Zapravo, koji god je posao u pitanju, bitno je da smo od koristi drugima, tj. da služimo i obogaćujemo zajednicu.


author
Piše: SFD
Autor teksta:

Sarajevo Food Dictionary

© 2017 - 2020. Sarajevo Food Dictionary

X